Dogodilo se to u jednom trenu, 23. Septembra, 1880. godine, suncanog poslijepodneva
na farmi Davida Langa, nekoliko kilometara od mjesta Galatin, država Tenesi, SAD.
Sudbina je htjela da se ova misterija odigra u prijatnoj okolini.
Langov dom je bila velika
kuca od cigle i sastojala se od više dijelova, sva obrasla lozicom. Ispred je bio veliki
pašnjak, koji je stoka uredno popasla a sada je posmedio od dugotrajne ljetne suše.
Toga poslijepodneva dvoje djece Langovih, osmogodišnji George i jedanaestogodišnja
Sarah, igrali su se igrackom koju im je otac tog jutra donio iz Neshwilla - drvenim
kolicima koja su vukli drveni konjici. Djeca su vukla
igracku po dvorištu a roditelji su ih gledali. Gospodin Lang
je pošao prema ogradi pogledati svoje konje sa kojima se
je ponosio. Stao je uz ogradu i pogledao na svoj veliki
džepni sat kada mu žena doviknu : "Vrati se brzo, Davide,
htjela bih da me odvezeš u grad prije nego se ducani
zatvore". David mahnuvši rukom rece : "Evo me za par
minuta". Ali, nije se nikada vratio, jer je David Lang bio
samo trideset sekundi udaljen od sastanka sa sudbinom,
ma kakva da je ona bila ! Djeca su se prestala igrati jer su
ugledala laku dvokolicu kako se približava iz daljine.
Dolazio je sudac August Pack koji im je uvijek donosio
darove. Gospoda Lang je takoder vidjela dvokolicu, i David
isto tako, jer je mahnuo sucu i krenuo prema kuci. David
Lang nije ucinio vise od pet-šest koraka, kada je nestao na
ocigled svih prisutnih. Gospoda Lang je vrisnula. Djeca su ostala zabezeknuta. Svi su
instinktivno potrcali prema mjestu gdje je Lang bio viden posljednji put prije par sekundi.
Sudac i njegov zet, koji je bio u dvokolici, potrcaše preko polja istog trena. Nije bilo ni
grma ni stabla ni rupe koji bi narušavali površinu. Niti ikakvoga traga koji bi pokazivao
što se desilo sa Davidom Langom. David Lang je nestao pred ocima supruge, dvoje djece
i dvoje ljudi u dvokolici.
Naknadna ispitivanja svjedoka pokazala su da su svi vidjeli iste stvari u isto vrijeme i na
istom mjestu. Mjesni geodet je pregledao teren i izjavio da nema nikakvih podzemnih
šupljina ni rupa te da je sav teren vrlo cvrst. Nikada nije bilo pogreba niti zadušnica za
gospodina Langa. Njegova žena, koja je poživjela još mnogo godina, živjela je u nadi da
ce se on, David Lang, jednom vratiti. Najzad je dozvolila sucu Packu da iznajmi cijelu
farmu osim pašnjaka ispred kuce. Pašnjak je ostavila da bude nedirnut dok je ona živa.
Koliko je bio cudan nestanak toliko je cudno i ono što je primjetilo dvoje Langove djece
jedne tople veceri u Aprilu, 1881. g, sedam mjeseci poslije dogadaja. Djeca su zapazila
da se na onom mjestu gdje je otac bio zadnji put viden nalazi krug zakržljale žute trave
od nekih pet metara u promjeru. Jedne veceri dok su stajali pored tog kruga
jedanaestogodišnja Sarah je zazvala oca i na njihovo iznenadenje culi su njegov glas koji
je zvao u pomoc... ponovo i ponovo... sve slabije, dok nije utihnuo, zauvijek.
Kako ovo objasnjavate, pogotovo oni koji ne veruju u ovakve price