U ovoj se kući ledi krv u žilama

Iz napuštene kuće u malom bosanskom selu Prisap noću dopiru krici, lupnjava i dječji plač. Sablasne pojave prvo su vidjele izbjeglice koje su u njoj našle utočište, a to su potvrdili i ljudi koji su tu kasnije stanovali

Stariji seljani pamte da je na tom mjestu nekada bilo židovsko groblje, te da su djevojke i žene tu kriomice zakopavale vanbračnu djecu.

Petnaest kilometara od grada Livna prema Bihaću nalazi se malo selo Prisap, koje se ne razlikuje mnogo od ostalih mjesta u livanjskoj općini, sa kamenim kućama koje godinama odoljevaju vremenu. Jedna kuća, za koju mještani tvrde da je ukleta, ipak je drugačija. Njen vlasnik Marko Marčenko iz Prnjavora, već godinama tu ne živi, odselio se u Nemačku, pa kuća zjapi napuštena. Priče o sablastima koje je noću posjećuju počele su tijekom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, kada su se u kuću doselile izbjeglice.
Prema kazivanju stanara, u gluho doba noći sa tavana bi dopirali krici, a iz zidova je odzvanjao dječji plač. Ukućani su tvrdili da su često čuli lupanje, koje kao da je dopiralo sa vrata, iz poda, sa plafona... Iako nisu imali svoj krov nad glavom, ubrzo su se odselili iz ove "kuće strave". Mještani Livna, međutim, nisu povjerovali u njihovu priču, smatrali su da su izbjeglice sve to izmislile ne bi li natjerale općinske vlasti da im osiguraju bolji smještaj. Vijest o "čudnoj kući" brzo se pročula, nije mimoišla ni njenog vlasnika, no, on nije povjerovao u to. Da bi dokazao da je sve izmišljotina, dopustio je jednoj jedinici Hrvatskog vijeća obrane da se privremeno smjesti u kuću. Međutim, priče o ukletoj kući postale su još aktuelnije.