Istina o divovskim lignjama i vukodlacima

Priče o čudovištima postoje od pamtivijeka, a susreti s bićima koja izgledaju kao plod ljudske mašte događaju se i danas svakodnevno diljem svijeta. Tim stručnjaka u seriji 'MonsterQuest' otkrit će nam koja od njih su stvarna, a koja fiktivna

Pripadnici drevnih civilizacija često su štovali čudovišna bića, uglavnom iz straha, vjerujući da ta bića zaista postoje. Kao plod mašte potaknut regilioznim viđenjima ili utjecajem prirodnih psihodelika, s nestankom drevnih civilizacija bića koja su štovali preselila su iz njihove stvarnosti u mitove i legende.

No neke legende iz ne toliko davne prošlosti još uvijek potiču zanimanje znanstvenika i golicaju maštu mnogih laika pitanjem – jesu li doista istinite? Najstarija takva priča dolazi iz dubina.

U 12. stoljeću norveški brod vratio se u svoju matičnu luku s prestravljenim mornarima koji su pronijeli glas po svakoj lučkoj krčmi da ih je napalo monstruozno biće iz dubina. Nalikovalo je na divovsku lignju, a nazvali su ga Kraken, izvedeno iz skandinavske riječi krake koja označava bolesnu ili izobličenu životinju.

Nevjerojatna snaga i veličina Krakena ledila je krv u žilama skandinavskih moreplovaca u stoljećima koja su uslijedila. Moreplovci 18. i 19. stoljeća nastavili su predaju svojih prethodnika, a kada su kitolovci u svoje luke uplovili s ostacima divovskih lignji koje su pronašli u utrobama kitova, zainteresirali su i lokalne znanstvenike.

Ispostavilo se da je ovaj mit zaista temeljen na stvarnosti. Moreplovci od 12. stoljeća do danas zaista susreću u najdubljim morima bića poput divovske lignje, koje mogu narasti do gotovo nevjerojatnih 13 metara. Posljednji sličan primjerak ulovljen je 22. veljače 2007. godine blizu obale Novog Zelanda. Bila je duga deset metara i težila je impresivnih 495 kilograma.


Snimka Rogera Pattersona najpoznatiji je prikaz Sasquatcha, a znanstvenici dan danas pokušavaju dokučiti je li istinita


U moderno doba najviše polemike oko njezine istinitosti još uvijek izaziva legenda o Sasquatchu. Poznat još i pod imenima Jeti na Tibetu te Bigfoot u ostatku SAD-a i Kanade, originalno ime dobio je spajanjem dva imena – sokqueatl i soss-q’tal – kako su ga nazivala lokalna plemena sjevernoameričkih Indijanaca.

Do danas se pojavilo mnoštvo očevidaca koji tvrde da su na svoje oči vidjeli ogromno čovjekoliko biće visoko preko tri metra i potpuno prekriveno dugim tamnim krznom popraćeno snažnim i neugodnim mirisom. Pojavile su se također brojne videosnimke sličnih bića kako se probijaju kroz grane guste šume prekrivene snijegom.

Znanstvenici su se ponovno uhvatili u koštac s ovim popularnim mitom proučavajući spomenute filmove i odlazeći na mjesta gdje su ova bića viđena, ali nikako se ne mogu složiti oko priče da biće zaista postoji. Najčešća je teorija da je Sasquatch zapravo dobro razrađena varka raspirena lokalnim dugogodišnjim vjerovanjima, a da su divovski tragovi u snijegu, koje su ljudi pripisivali upravo Bigfootu, zapravo tragovi najobičnijih krplji. Bez obzira radi li se o stvarnosti ili prevarama, znanstvenici se slažu da je Sasquatch najpoznatiji primjer kriptozoologije, znanosti koja se bavi skrivenim bićima koja se ne mogu svrstati u modernu zoologiju.

LEGENDA O VUKODLAKU

Sedmogodišnja djevojčica Kim del Rio dotrčala je u svoj dom na farmu u Wisconsinu 1977. godine tvrdeći da ju je napao čovjek vuk. Taj incident ponovno je potaknuo usnulu legendu koja plaši stanovnike sela i gradića od ranog srednjeg vijeka – legendu o vukodlaku.

Iako postoje naznake iste priče od ranije, legenda je dobila svoju punu formu u 13. stoljeću po engleskim selima. Na lokalnim crkvama nađene su rezbarije koje iscrtavaju priču o divljem čovjeku iz šume koji je blag prema onima koji čuvaju prirodu, a brutalan prema onima koji je uništavaju. Iz toga se priča razvila u smjeru gdje divlji čovjek postaje zapravo vukodlak, napola čovjek napola vuk koji ne može kontrolirati svoju pravu narav. Mnogi ljudi 13. i 14. stoljeća su tvrdili da zaista jesu vukovi, a za nagradu su bivali spaljeni na lomačama u zloglasnim lovovima na vještice toga doba.

Peter Stubbs iz Bedburga bio je jedan od njih. Tvrdio je da se pretvara u vuka koji noćima, obuzet ubojitim nagonom, raskasapljuje lokalno stanovništvo. Priznao je ubojstvo četrnaestoro djece i dvije trudnice.

Iako je folklor zapadnih naroda prepun priča o ljudima koji se pretvaraju u vukove, znanstvenici likantropiju definiraju drukčije. Iako se slažu da je po definiciji likantropija vjerovanje osobe da je vukodlak, oni razloge tome nalaze u različitim psihozama, zbog čega se osoba pretvara u vuka samo u svojem umu.

Nevjerojatno mnogo ljudi ovjekovječilo je svojim fotoaparatima čuvenu Nessie, čudovište iz Loch Nessa, jedno od čudovišta koje je svojim navodnim dobroćudnim ponašanjem steklo brojne simpatije. Drugi pak tvrde da su vidjeli birdzillu, pticu s rasponom krila preko tri metra i tjelesnim obilježjima dinosaura. Treći tvrde da su vidjeli različita čudovišta u močvarama…

Primjera je na stotine, a njima su se pozabavili znanstvenici History Channela. Serija 'MonsterQuest' otkriva tajne viđenja čudovišta diljem svijeta. Koristeći vrhunsku hi-tech opremu svaka epizoda istražuje najbolje dostupne dokaze, od slika i videa, do dlaka i kosti uzimajući u obzir iskaze očevidaca. Jednim dijelom povijest, jednim dijelom znanost i jednim dijelom čudovište, 'MonsterQuest' raskrinkava istinu iza ovih legendarnih bića.

Jao kako je dobro ovo
Uvijek su me interesovale ovakve stvari

Super clanak

OVAKO: Divovku lignju ne smatram nikakvom misterijom, jer je to dokazano. Pored toga ima i mnogo drugih ogromnih "vodenih stvorenja" (npr. divovski somovi, divovske meduze.....rijetko napadaju.....tj. som nikako ne napada, jer je pretezak, pa se ne moze odvojiti od dna, i zarastao je muljom, te se hrani iskljucivo onim sto mu samo udje u otvorena usta, dok se divovska meduza ponasa kao i svaka druga meduza, samo sto je ogromna )

Jeti......ne znam sta da mislim



Vukodlak.....definitivno ne vjerujem....

evo sta ja mislim o vukodlacima ... neznam ni ja
koliko sam gledao legendu vukodlak je obican covjek koji mutacijom predje u pola vuka pola cojkeca
a sad da li postoje takvi retardirani geni eh to neznam

ja jbg ne mogu da shvatim da neko moze tako brzo da mutira, ali i brzo vrati u prethodno stanje........to se protivi svim zakonima fizike i biologije, tako da ne mogu u to da vjerujem.....

joj pa sta ako se protivi zakonima fizike i biologije....isto tako se i protivi da covjek moze biti nevidljiv...ali sta ako moze...jbt
znas kako kameleoni imaju mogucnost da budu providni...sta ako se u covjeka ubaci gen njegov...i lik nevidljiv.....mislim sta ako nije dokazano...ili se pokusava dokazati......mislim za koliko se stvari jos nezna....pa mozda je to jedna od njih .... !

imas jbg i masine kojima mozes napraviti da si nevidjiv (kao plastei)....